Poslovne vijesti - Hrvatska

IJF: Hrvatski javni dug u dvije godine narastao 12,3 posto

Iako su strategije upravljanja javnim dugom uglavnom usmjerene na izravne državne obveze, u iznimnim situacijama, kao što je to slučaj s jamstvima države brodogradnji, razborite strategije obuhvaćaju i potencijalne obveze za koje postoji izvjesnost pretvaranja u izravne obveze, a uključivanje informacija o strukturi i dospijeću državnih jamstava u strategije omogućilo bi bolje upravljanje javnim dugom i umanjilo rizike vezane uz visinu i strukturu duga, smatraju analitičari Instituta za javne financije (IJF) u aktualnom osvrtu o Strategiji upravljanja javnim dugom.

Strategiju za razdoblje 2011.-2013. Vlada je donijela 10. veljače, a autori osvrta Ante Bajo i Marko Primorac zamjećuju da je to, nakon 2006., druga strategija upravljanja javnim dugom.

»Bilo bi poželjno da Vlada sadašnju, ali i buduće strategije upravljanja javnim dugom pošalje na raspravu i na formalno odobrenje Saboru. No, i sama izrada Strategije, koja bi mogla poboljšati uvjete zaduživanja i kreditni rejting Republike Hrvatske, već je značajan korak ka kvalitetnijem upravljanju javnim dugom«, smatraju Bajo i Primorac i nadaju se da će kontinuirana izrada godišnjih ažuriranih strategija javnog duga zaživjeti u praksi hrvatskih državnih financija.

Podsjećaju da je rast deficita proračuna opće države, koji je pod utjecajem financijske krize 2010. narastao na oko pet posto BDP-a, povećao potrebe države za zaduživanjem na domaćem i inozemnom tržištu kapitala, pa je javni dug narastao s 29,3 posto 2008. na 41,6 posto BDP-a 2010. U idućim godinama planira se njegov daljnji rast na 50 posto BDP-a. Bajo i Primorac podsjećaju kako se očekuje da će se od 2011. financiranje proračunskog deficita, nakon duljeg vremena, osigurati i primicima od privatizacije te da su Vladi dostupni i primici od prodaje državnih obveznica u 2010. deponirani na jedinstvenom računu riznice u HNB-u. To, dodaju, neće biti dovoljno za financiranje proračunskog deficita, pa se očekuju nova zaduživanja na domaćem i inozemnom tržištu kapitala. Smatraju da je Vlada u provedbi Strategije dobro prepoznala rizike protestiranja državnih jamstava koja su porasla s 12,4 u 2005. na 43,4 milijarde kuna u 2010. (tomu treba dodati i dug HBOR-a koji je rastao sa 7,6 u 2005. na 13,7 milijardi kuna u 2010.).

»To pokazuje da će u idućem razdoblju pored izravnih, država biti izložena i uvjetnim obvezama po izdanim i još uvijek aktivnim financijskim jamstvima za zaduživanje javnih trgovačkih društava, naročito brodogradilišta«, ističu i podsjećaju i na informaciju Pretpristupnog ekonomskog programa da testovi osjetljivosti javnog duga na promjene uvjetnih obveza (državnih jamstava) pokazuju da bi zbog njihova mogućeg dospijeća javni dug mogao narasti na oko 50 posto BDP-a 2012.

To, smatraju, ukazuje na potrebu iscrpne analize dospijeća aktivnih državnih jamstava s projekcijama do 2020. Napominju i da u prijedlogu nove strategije (za razliku od one iz 2006.) nisu detaljnije precizirane sve mete, nego samo one usmjerene na podešavanje ročne strukture duga s predviđenim smanjenjem relativnog udjela kratkoročnog duga na 12 do 14 posto ukupnog duga. Postoje, smatraju Bajo i Primorac, objektivni razlozi zbog kojih je Vlada utvrdila ograničene strateške mete, a to su: turbulentno stanje na domaćem i inozemnim financijskim tržištima, neujednačena dinamika prikupljanja proračunskih prihoda i izloženost potencijalnim obvezama.